Vazdušni jastuci

Vazdušni jastuk je bezbednosni uređaj u vozilu koji pomaže zaštiti vozača ili putnika najčešće na prednjim sedištima (kod novijih vozila postoji i za putnike na zadnjem sedištu), u slučaju čeonog sudara ili udara u prednji deo vozila.

Ovaj sistem sastoji se od jastuka izrađenog od platna ili najlona, uređaja za naduvavanje i davača koji registruju iznenadno usporenje vozila. Radom čitavog sistema upravlja elektronska kontrolna jedinica.

Vremenski interval između početka sudara i otvaranja jastuka iznosi 12–20, dok se jastuci naduvaju za 30–35 milisekundi. Nakon sudara, jastuk se izduvava za 150 milisekindi, što smanjuje opasnost od gušenja i oštećenja lica putnika.

Vazdušni jastuci, u kombinaciji sa sigurnosnim pojasevima, veoma su efikasni u zaštiti putnika i vozača za vreme saobraćajne nezgode. Efikasnost ovih bezbednosnih elemenata vozila je maksimalna ukoliko su oba elementa aktivna.

Bočni vazdušni jastuci

Zaštita putnika pri bočnim sudarima je najsloženija oblast pri bezbednosnom razvoju, jer zbog manjka prostora i minimalnih zona deformacije (samo 25–30 centimetara) putnici sede blizu mesta sudara.

Izvesno je da će ozbiljni bočni sudari, pre nego frontalni, izazvati povredu sigurnosnog kaveza, odnosno ulazak u putnički prostor, a mnoge od ozbiljnih povreda pri ovakvim sudarima upravo se dešavaju kada usled sila sudara vrata deluju na putnike.

Osim oplata u vratima i na bočnim i krovnim stubovima, pojedini proizvođači ugrađuju bočne vazdušne jastuke kako bi dodatno povećali apsorpciju i ublažavanje energije.

Bočni vazdušni jastuci konstruisani su pre svega da zaštite grudi, rameni pojas a potom i glavu putnika. Proizvođači ih ugrađuju ili u bočne strane naslona sedišta ili u vrata automobila. Ukoliko je ugrađen u spoljašnju stranu naslona sedišta, jastuk je uvek u optimalnoj zaštitnoj poziciji u odnosu na putnika, i ovakvo rešenje primenjuje većina proizvođača vozila.

Ukoliko je bočni vazdušni jastuk smešten u vrata, njegova zapremina mora biti veća nego kada je smešten u naslon sedišta, kako bi se obezbedio isti nivo zaštite u obe varijante.


Literatura: Priručnik za licenciranje kadrova u procesu osposobljavanja kandidata za vozače, Agencija za bezbednost saobraćaja (2012, 2013.)